Sudsko (ne)kažnjavanje nasilnika u porodici

U periodu od 2004. do 2010. godine, Misija OSCE u BiH nadzirala je 300 sudskih procesa koji su se odnosili na krivično djelo 'nasilje u porodici'.

Od tog broja, u 77 posto slučajeva (223 predmeta) izrečena je samo uslovna osuda, što znači da tamo nije bilo efektivne kazne spram počinitelja - tek je u osam posto predmeta (24) izrečena efektivna kazna; u 13,5 posto predmeta (39) sudija je počinitelju izrekao novčanu kaznu.

Ova statistika je neumoljiva, jasna i neupitna te govori da je kaznena politika u BiH spram nasilnika u porodici blaga i garantuje da će se ovi počinitelji na sudu 'provući' sa uslovnom osudom.

Jedna kazna dugotrajnog zatvora

Izjavila je ovo danas (22. februara) u Sarajevu Amra Hamidović, pravna savjetnica OSCE Misije u BiH, koja je zajedno sa šefom Misije ambasadorom Fletcherom M. Burtonom i direktoricom Agencije za ravnopravnost spolova u BiH Samirom Hadžiabdić-Filipović, predstavila dokumentirane analize i preporuke o kaznenopravnim sankcijama u predmetima nasilja u porodici u BiH.

Izvještaj: Krivična odgovornost i sankcioniranje počinitelja nasilja u porodici

Hamidović je dodala da je najveća kazna koja je izrečena u predmetu koji se odnosio na nasilje u porodici u BiH bila kazna dugotrajnog zatvora; izrečena je u slučaju gdje je član porodice usmrćen što je došlo kao posljedica dugotrajnog zlostavljanja. No, ovdje je bila riječ o samo jednom od 300 nadgledanih predmeta. Možda bi bilo i više slučajeva, ocijenila je ova pravnica, no kvalifikacije Tužilaštva za incidente koji bi se i mogli dovesti u vezu sa nasiljem u porodici otišle su u pravcu nekih drugih krivičnih djela.

Ambasador Burton najavio je kako će nakon prezentacije Izvještaja o kaznenoj odgovornosti i sankcioniranju počinitelja nasilja u porodici, OSCE početi intenzivni dijalog sa bh. pravosudnim organima kako bi BiH počela istinsku borbu protiv ove devijacije.

Njegove su riječi kako presude sudova u BiH ne odražavaju ozbiljnost počinjenog zločina, što dovodi u pitanje djelotvornost krivičnog kažnjavanja. Odgovarajući na pitanje novinarke portala Radio Sarajevo o tome da li očekuju konkretne promjene unutar pravosudnih organa nakon izvještaja, Burton je kazao kako će se nakon niza sastanaka pratiti (eventualna) poboljšanja, a razgovarat će sa svim instancama pravosudnih autoriteta, od lokalnih do najviših.

Hadžiabdić-Filipović je naglasila kako za državu jeste skupo uvesti elemente koji će se brinuti o ovom pitanju, no „neaktivno ponašanje puno je skuplje“. Pored toga, direktorica Agencije za ravnopravnost spolova spomenula je osjetljiv dio priče o porodičnom nasilju, onaj u kojem je nasilnik i glavni hranilac u porodici, a otkrila je i kako NVO sektor u BiH radi i sa počiniocima ovih zločina, a ne samo sa žrtvama. Ona je istakla značaj educiranja po ovom pitanju, te podvukla kako bi svi policajci trebali proći odgovarajuću obuku.

U tom smislu, učesnici prezentacije apelovali su na tužilaštva i na institucije koje vrše provedbu zakona da istraže i dokumentiraju sve navode koji mogu odvesti do teže krivične osude, pogotovo one koji se odnose na seksualno nasilje i (dugotrajna) maltretiranja članova porodice, pogotovo maloljetnika.

A obeštećenje za žrtve?

Predstavnike OSCE-a pitali smo i da nam prokomentiraju jednu od preporuka, a to je „brzo obeštećenje za žrtve zbog štete koju su pretrpjele“. Pravnica,  Amra Hamidović, odgovorila je kako sudovi u BiH ni u jednom slučaju nisu odredili obeštećenje za žrtvu. Štaviše, ista se upućuje na novi (parnični) postupak i ličnu borbu sa nasilnikom od kojeg treba tražiti obeštećenje. Problemi su, naglasila je ona, neadekvatno ponašanje pravosuđa, te neinformisanost žrtve o njenim pravima.

Hamidović je podsjetila na izmjene Krivičnog zakona iz 2010. koji je eksplicitno formulisao značaj sankcije:

„Ona više nije uopštena, da služi samo tome da se građani upoznaju sa štetnošću određenog krivičnog djela. Jasno je navedeno da sankcija služi isključivo za zaštitu i satisfakciju žrtve“.