Damir Balić: Karikature socijalnog tona

Damir Balić mladi je sarajevski karikaturista, ilustrator i animator. Po zanimanju je grafički inžinjer, a radi u produkcijskoj kući Marletti kao ilustrator i animator.

Radiosarajevo.ba: Najpoznatiji si kao karikaturista, čime se još baviš?
Damir Balić: Najviše radim kao ilustrator, a u posljednjih godinu dana i kao animator. Stripom ne mogu baš reći da se bavim, budući da nijedan nisam završio. Počnem, uradim likove, pozadinu i nešto malo priče, pa stanem. Učestvovao sam na nekoliko radionica, a ovo je prilika da se izvinim svim ljudima kod kojih sam došao dva puta i više se nisam pojavio. Čisto mi nezgodno kad ih sretnem u tramvaju.

Karikature obično radim kao hommage ljudima koji me zainteresuju kao likovi, ali i po narudžbi. Njih sam dosta i objavio – u okviru projekta EU.phoria na Radiosarajevo.ba (preko 20 karikatura) te po časopisima, portalima i TV-u. Ne mogu za sebe reći da sam karikaturista, budući da ih radim povremeno i nisu mi primarno zanimanje.

Po meni, umjetnik i karikaturista ne može biti neko ko radi svakog dana od devet do pet. Kada bih odlučio da budem samo karikaturista, morao bih svakog dana da se bavim isključivo time i budem svjestan da narednih pola godine vjerovatno neću ni marke zaraditi. Draže mi je ovako – da radim nešto konkretno i crtam koliko stignem.

Radiosarajevo.ba: Šta najviše crtaš?
Balić: Najviše radim kombinaciju ilustracije sa stripovskim stilom. Počeo sam tako što sam u ratu precrtavao Alana Forda, Gastona, Asterixa, Umpah Paha i taj stil sam uvijek gurao. Što se tiče domaćih autora, kada sam vidio album Milenka Tunjića i Samira Šestana – Etničko preventivne pizdarije (EPP) ostao sam oduševljen i klepio sam stil, budući da je kombinacija svega što mi se sviđa: karikature i alanfordovskog socijalnog tona. Kada bih morao reći na koga sam najviše povukao sa stilom, rekao bih da su to Milenko Tunjić i Dubravko Mataković. Što se svjetskih autora tiče, to je definitivno Magnus. Kada crtam, pokušavam da prikažem ozbiljne i socijalne teme tako da odišu humorom. Također, radio sam i neke slikovnice i bojanke za djecu.

Najveći mi je problem bio, kada sam pokušavao da radim stripove, taj što sam želio da u jednoj stranici iskarikiram sve što me nervira. To me prilično zagušilo, jer nisam pristupao profesionalno. Zato danas radim dječije emisije, gdje imam konkretan scenarij i ljude koji ozbiljno rade svoj posao, što me i tjera da i ja budem takav. Vjerovatno bih i sve ove stripove završio da me neko tjerao da radim.

Radiosarajevo.ba: Šta si radio kao animator?
Balić:Radio sam na 28 epizoda animiranog serijala Telefonići, a radim i na projektu Nova zoo godina. Također, tu je i emisija za djecu od dvije do šest godina, koja je još uvijek pod radnim nazivom i tek se završava pred-pilot. Radi se o kombinaciji 2D i 3D tehnike. Pored toga, radim ilustracije za interaktivnu slikovnicu Barimba za iPhone. To radim u suradnji sa švedskom produkcijskom kućom Stechak, koja je već radila Crvenkapicu na sličan način.

Radiosarajevo.ba: Imaš li u planu neke samostalne projekte koje bi mogao završiti?
Balić: Sa prijateljem, u njegovoj radionici, pomalo radim drvenariju izvan neke ustaljene forme – satove, privjeske za ključeve i slično. Sljedeće što je planirano su slike u dvije i po dimenzije, odnosno slike iz više slojeva. Također, tu su i slike koje mijenjaju formu – u teglama, staklu, itd. Kombinujemo doradu grafičkog rezanja sa ilustracijama, čisto da se pomaknemo od ustaljenih formi.