Rr

Redovno izvještavanje o napretku – Regionalna politika – Rimski ugovor – Ruralni razvoj

Redovno izvještavanje o napretku u pristupanju
Redovno izvještavanje o napretku u pristupanju je dokument u kojem Evropska komisija jednom godišnje prikazuje napredak svake pojedine države kandidatkinje u pripremama za ostvarivanje punopravnog članstva u Evropskoj uniji.

Regionalna politika
Regionalna politika Evropske Unije jedna je od najstarijih zajedničkih politika EU kojom se postiže ujednačeni razvoj na cjelokupnom prostoru EU smanjivanjem i uklanjanjem strukturnih razlika među evropskim regijama. Već se u Rimskim ugovorima spominje potreba smanjivanja i uklanjanja razlika među regijama. Jedinstvenim evropskim aktom privredna i socijalna integracija postavljena je kao cilj paralelno s dovršenjem uspostavljanja jedinstvenog tržišta. Konačno, Ugovorom iz Maastrichta privredna i društvena integracija istaknuta kao jedna od politika EU. Regionalna politika temelji se na finansijskoj solidarnosti te se dio sredstava koje države članice uplaćuju u budžet Zajednice dodjeljuje manje razvijenim regijama i društvenim skupinama. Glavni instrumenti sprovođenja regionalne politike su strukturni fondovi i Integracioni fond, a sve aktivnosti koordinira Odbor regija, kao jedna od najvažnijih institucija Evropske unije.

Rimski ugovori
Rimskim ugovorima, potpisanim 1957. godine u Rimu, osnovane su Evropska ekonomska zajednica (EEZ) i Evropska zajednica za atomsku energiju (Euratom). EEZ-om je ustanovljena carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Holandija i Njemačka) i postavljeni su temelji i temeljni ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. Euratom je postavio ciljeve razvoja istraživanja nuklearne energije i njene upotrebe u civilne svrhe. Stupanjem na snagu Ugovora o Evropskoj Uniji, Evropska ekonomska zajednica preimenovana je u Evropsku zajednicu, a Ugovor o EEZ-u postao je Ugovor o EZ-u.

Ruralni razvoj
Ruralni razvoj usko je povezan sa zajedničkom poljoprivrednom politikom, zajedno s mjerama podrške zapošljavanju. No, zbog tradicionalnog nedostatka koordinacije, mjere ruralnog razvoja kao i zakonski instrumenti u pravilu su trpjeli zbog međusobne nepovezanosti. Kako bi se postigla puna koherentnost, Agendom 2000 pokrenuta je reforma Zajedničke poljoprivredne politike. Napuštajući cilj produktivnosti kako bi se potpuno posvetila kvaliteti i sigurnosti, reforma je omogućila jačanje mjera ruralnog razvoja, ujedinivši ih u jedinstveni zakonski okvir. Slijedom toga, ruralni je razvoj danas drugi dio ZPP-a. Finansijski okvir Agende 2000, ustanovljen u Berlinu 1999., dodjeljuje oko 45 milijardi eura svake godine ovom drugom djelu za mjere ruralnog razvoja u periodu 2000. – 2006., koje će se podmiriti iz Sekcije garancija ili vođenja EAGGF-a, ovisno o regionalnom kontekstu. Ovim se instrumentom uspostavlja integrirana politika održivog ruralnog razvoja koja osigurava bliže veze između ruralnog razvoja i cijena zajedničke poljoprivredne politike, te tržišne politike. Uz to je lokalnim akterima u određenom ruralnom području omogućeno da se udruže oko lokalne i integrirane strategije razvoja. Ciljevi kojima teži ruralni razvoj su sljedeći: modernizacija farmi; proizvodnja sigurnih, kvalitetnih proizvoda; osiguranje pravednih i stalnih prihoda poljoprivrednika; zadovoljavanje zahtjeva očuvanja okoliša; poticanje dodatnih i alternativnih aktivnosti stvaranja radnih mjesta, u cilju zaustavljanja iseljavanja sa zemlje te radi jačanja gospodarskog i socijalnog tkiva ruralnih područja; poboljšanje uslova života i rada i istih mogućnosti. Mjere ruralnog razvoja osmišljene radi ostvarenja ovih ciljeva podijeljene su u dvije kategorije: 1. pomoćne mjere u okviru reforme ZPP-a iz 1992.: ranije umirovljenje, agro-mjere vezane za okoliš, pošumljavanje i programi za manje povlaštena područja; 2. mjere modernizacije i diverzifikacije farmi: ulaganja u farme, programi pokretanja posla za mlade poljoprivrednike, osposobljavanje, podrška ulaganjima u pogone prerade i marketinga, dodatna pomoć šumarstvu, promicanju i restrukturiranju poljoprivrede.